Većina ljudi negoduje zbog kišnog vremena, ali ne i pluviofili. Njima je lijepo kada pada kiša i vesele se kapljicama iz oblaka. Po nekim istraživanjima, kišoljupci su sretniji od onih koji, stereotipno, vole sunčane i vedre dane. Kako se to objašnjava?

Naime, osobe koje pate od depresije i anksioznosti svjedoče da im odgovara kišovito vrijeme, jer tada ne dolaze do tačke kada doživljavaju napad depresije i anksioznosti. Isto je i s osobama koje su impulsivne i nervozne. Takve osobe često spominju da vole kišu, a razlog je taj što ih kiša smiruje i opušta. 

Nauka kaže da oni koji vole kišu imaju izoštrenija osjetila, mogu doživjeti kišu u mnogim detaljima, od njenog ritma do putovanja kišne kapi niz prozorsko staklo. Uz to, uživaju u mirisu svježine koji kiša uglavnom donosi i u njenim kapima na koži. Zato je i preneseno i doslovno dočekuju raširenih ruku. Ljudi koji vole kišu imaju na umu činjenicu da bez nje ne bi bilo ni svog tog biljnog svijeta oko nas i da bi nam život bio potpuno drugačiji.

Kišoljupci su obično smireni te ne paničare kada se moraju suočiti s problemima. Optimistične su prirode, što im pruža veliku utjehu i motivaciju za dalje. Vjerojatnije je i da će vidjeti nešto lijepo u lošim stvarima koje im se događaju, kao što nakon kiše mogu uživati u udisanju pročišćenog zraka i mirisima osvježene zemlje.